Ribarstvo

Ribarstvom se najčešće bave stanovnici primorskih krajeva pa tako mještane Općine Posedarje nije zaobišla ni ova grana gospodarstva, koja između ostalog ima veliku važnost u prehrani, jer se u njoj nalazi mnogo bjelančevina i omega-3 masnih kiselina.

Ribarstvo je jedna od najvažnijih pomorskih djelatnosti, a podrazumijeva aktivnosti:

• ribolova,
• marikulture (uzgoja riba, rakova, školjki i algi),
• prerade riba te
• trgovinu ribom i ribljim proizvodima.

Ribarstvo je jedan od najstarijih načina iskorištavanja mora i ima egzistencijalno značenje u prehrani stanovništva brojnih siromašnih zemalja, a u razvijenim zemljama ribarstvo je poticano konzumacijom ribe i ribljih proizvoda zbog njihove velike prehrambene vrijednosti.

Jadransko more nije prirodno bogato biomasom, ali za hrvatske prilike obujam ulova je za sada dostatan. Hrvatsko stanovništvo u prehrani koristi nedovoljne količine ribe, ribljih prerađevina te drugih morskih organizama. Ribarstvo se uz istočnu obalu Jadrana razvijalo još od prapovijesti o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi. Prvi put se ribolov na hrvatskom tlu spominje u dokumentu iz 995. kada se izričito navode bogata lovišta ribe u Telašćici i Molašćici. U prošlosti su se gotovo svi hrvatski otočani bavili ribolovom, a posebno oni iz Sali, Iža, Kali i Komiže. Ta tradicija očuvala se i do danas iako ribarstvo čini važnu gospodarsku djelatnost i na brojnim drugim otocima, osobito onima iz Kvarnera, te na priobalju (Istra, Zadar, Split).